Kada je prijevoz vozila organiziran na dugim rutama, prijevozničke tvrtke imaju dva praktična izbora prikolica: otvorene i zatvorene prikolice za automobile. Mnogi ljudi izvan transportnog poslovanja možda neće shvatiti koliko se ove dvije opcije razlikuju, osim njihovog vanjskog izgleda. Odluka koju ćete koristiti nije nasumična; uvelike ovisi o tome kakvu vrstu automobila namjeravate isporučiti i koliko želite potrošiti.
Otvorena prikolica nema zidove ni krov. Automobili stoje na izloženim palubama dok putuju autocestama. Rasuti šljunak izbačen s površine ceste pravi je rizik. Jaka kiša ili jako sunce također mogu utjecati na vanjsku boju. Nije neuobičajeno pronaći sitne točkice i slabe tragove ostavljene na karoseriji vozila nakon dugih putovanja. Nasuprot tome, zatvorena prikolica funkcionira kao velika mobilna garaža. Svaki natovareni automobil nalazi se u tvrdoj ljusci. Daleko je manja mogućnost ogrebotina od letećih krhotina, a vrijeme uopće neće dirati vozila.
Tekući troškovi dodatno odvajaju ove dvije opcije. Otvorene nosiljke su lakše. Ne troše previše goriva, a u svakoj vožnji može se kretati između osam i deset automobila. Za velike serije običnih potrošačkih automobila, ova metoda održava ukupne naknade za otpremu razumno niskima. Zatvorene prikolice teže znatno više. Računi za gorivo rastu u skladu s tim, a unutarnji prostor ograničava ukupnu količinu utovara, obično dva do šest vozila po putovanju. To objašnjava zašto se klijenti okreću zatvorenom prijevozu uglavnom za vrijedne starinske, modificirane ili luksuzne automobile. Za ova vrhunska vozila stanje površine važnije je od troškova prijevoza.
